NA OBALI RIJEKE
stojim na obali
kroz zjene rijeka
sanjivo teče
važne misli odnosi
voda
a mogle su ukrasit pjesmu
život osvijetlit
osvjetlat obraz
sve teče sve se mijenja
kaže filozof / panta rhei
brzaci rijeke / života
stružu obale klisure
sutjeska sužava prolaze
stiska
iza tjesnaca
kao sunce iza kiše
bljesne ravnica
ravnica u svom vidokrugu ravna
ima vremena za sve
sve mirom umiri
nikud ne žuri
to ne znači da vode njene stoje
i da se ne kreću
gledaj dokle su mene / tebe donijele
i kud nas nose
PRVI VELIKI ULOV
bio je dječak
bosonog gazio često
bistru i hladnu vodu
zavičajnu rijeku
poznavao je kao kućni akvarij
znao gdje se ribe skrivaju
i kako ih uloviti
jedna velika pastrmka/pastrva
u saću njegovog sjećanja
i sad praćaka
ispod žila vrba
motkom natjerana
pojurila je plićakom
opruga skočnog zgloba
bacila ga u vodu
jurio je za ribom
lovio je rukama
no ona se vješto izvlačila klizila
borba u parteru bila je
žilava neizvjesna
tek kad su je za škrge
prsti dječji zgrabili
bio je kraj borbe
kasnije kad je čitao Hemingwaya
shvatio je do koje visine
dobacuje podvig Starca
u njegovoj pobjedi
pobijedio je čovjek
pobijedio je i dječak
RIJEKA U VENAMA
drugarima iz djetinjstva
sturba /stud+ba/ studena voda
djetinjstvo naše zapljuskuje
venama žubori teče
na nju s jedne strane motre
vrbe i livade
s druge je prati vijugava crta puta
što zasijeca padine brda
istežući vratove iz dječjih godina
naginjali smo se nad vodu
u njeno ogledalo utiskivali svoj lik
voda je bila tiha i duboka
u njoj su plivala jata riba
plašio ih je šum naših koraka
i sjenke naše
bježale su od nas u skrovišta
rijeka je bila suza iz kamena
saginjali smo se pili i srkali
s našim odrastanjem rijeka se smanjivala
kao i jata riba
danas je rijeka otekla od sebe
nit sjenke naše nad rijekom
nit (jata) riba u rijeci
kao nekada u vodu
mi smo sada zagazili u godine
u našim sjećanjima
ribe se još uvijek praćakaju
dah bistre i pitke rijeke
u naš uzdah utječe
26.3.2012.
SA MOJE RIJEKE
sa moje rijeke
otekle ruke
u bijele daleke vode
uz moju rijeku
na mom kamenom polju
vjetar se talasa njiva
poželio
na mojoj rijeci
četiri mlina
sa četiri kola
žito preživaju
vrtilo se
mlinsko kolo
vrtoglavo
tvrdoglavo
vrtilo se
i stalo
možda malo
posustalo
možda malo
ali stalo
sa moje rijeke
san moje rijeke
razli se na sve strane
i osta rijeka
bez sna
bez vatre
bez sebe
a voda još teče
VODENI KRUGOVI PJESME
i
tako
teku rijeke
(tvoje i moje rijeke)
teku i pritoke
(moje i tvoje pritoke)
donose i pronose svoje vode
nekada tihe i bistre
nekada mutne i plahe
u trku pokupe oblake gorske
bijes i buku
pa huče nemirne u nama
u venama
(iz njih još bije drhtaj lanjske zime
i razlijeva se tuga jeseni)
rijeka znam hoće da bude
rijeka/pjesma
uvijek pitka uvijek čista
lirika
(od jeke ili od muke poludi
pukne)
pritoke u nju neumorno istaču
svoje tankove
mute vode koje su i same
u hrđavim haljama
šumoru njenom dodaju
tamnu gamu
kao posebna pritoka
proza života
nesebična i izdašna kakva jest
utječe u vode moje rijeke
u vodene krugove
kao godine u godove
utiskuje riječ po riječ
priču po priču
u poetskom zanosu
(u formi stiha/pjesme)
sve se to s vodom prožima
žagori teče
16. 2. 2011.
ZNATIŽELJA I SUMNJA
u plićaku usahnule rijeke
bager premješta pijesak
nagoni vodu na rukavac
radnici kao glumci / statisti
igraju svoje uloge
na obali se okupljaju radoznali
građani
(ništa bez njih ne može)
znatiželja ispituje šta se to radi
hoće li se konačno korito rijeke
urediti
zna li neko šta je planom predviđeno
priča se da su u projektu zacrtana
dva mala bazena
u njih će slapovima padati voda
neki opet govore da će na ovom mjestu
pješački most povezati obale
i na izvoru rijeke izvode se radovi
cijevi polažu za d(r)ugi vodovod
iz njega će u vidu prstena
oko velikog polja
poteći voda
a tada
tvrde ekolozi / ljubitelji rijeke
ni čamci dječji od papira
neće moći
plićacima ljeta plutati / ploviti
za to unaprijed optužuju vlast
umjesto vodostaja rijeke
rastu vode znatiželje i sumnje
upitnici nestrpljivo čekaju odgovore
20. 9. 2011.
NOVE ATLANTIDE
s tjemena naše planete
stižu slike koje
znanstvenike uznemiruju
i svijet plaše
pucaju šavovi
ogromne litice leda
odlamaju se i stropoštavaju
uz prasak nebeski
i pljusak
morem plutaju sante goleme
u bijelim odijelima
brodari / medvjedi polarni
poziraju
o kako im se ljulja pod nogama
iz dana u dan na sjeveru
(i jugu)
leda je manje
u crnim prognozama
vodostaj raste
i prijeti potopom
hoće li opet
nakon milenijskih odmaka
arheolozi i pustolovi tragati
za izgubljenim Atlantidama
hoće li i njihove znanstvene teze
stajati na klimavim nogama
od kojih li će krhotina
naše civilizacije
sklapati sličice mozaika
vršiti rekonstrukciju
ili će i do njih
doprijeti samo legende i mitovi
priče bez pokrića
PUKLA PA POTEKLA
pukla riječ
pukla priča
pukla jeka
pukla žica
pukla veza
pukla puška
pukla kost
pukla bruka
pukla duša
pukla glava
pukla pamet
pukla zemlja
pukla stijena ajvaz-dedina
pukla atmosfera
pukla santa s arktika
pukla pa potekla
pukla voda do grla
KO JE OVDJE POBJEDNIK
u Hutovu blatu
božijem daru ljepote
bajkovitom staništu ptica
akvarelu iz mašte
održano je svjetsko prvenstvo
u sportskom ribolovu
(ljeta gospodnjeg 2007)
prvi put u ulozi domaćina / organizatora
našla se naša zemlja
prema pravilima svjetske organizacije
pripremljen je teren
omeđen rajon za svakog ribiča
učinjeno sve da bude bistro
i da se ekipe osjećaju
kao na svojoj vodi
po ocjenama stručnjaka
prvenstvo je bilo vrlo uspješno
beha ekipa plasirala se visoko
zauzela četvrto mjesto
jedna od medalja
izmakla joj je za dlaku
kako se to dogodilo
objašnjava jedan takmičar
šarana petokilaša
vukao sam na udici
i kad sam pomislio evo dobra ulova
i bodova
na samom obruču meredova
otkinu se i pobježe
pred TV kamerama
pobjedničkim ekipama
uručene su medalje
ko je ovdje istinski pobjednik
ko treba da slavi
vrtjela se vrpca u meni
kao odgovor trijumf svoj
pisao je po vodi
šaran petokilaš
ODSJAJI ISPOD MLINA
vatroslavu kulišu
u usta mlinskih kamenova padala su zrna žita
pod mlinom u sudaru s kašikama pjenušala voda
iz zimskih povoja/jaja (pro)kljuvalo pile proljeća
u mlinarovom mlinu lila se pjesma i rakija
stari mlinar mladina dobio prvog unuka
kroz mlinske žglibe voda se bijesno obarala rušila
vrtoglavo vrteći četiri mlinska kamena
djetinji plač se gubio u omahama
rijeka u trku plela crijeva valova
šum je punio uši i čaše uz tutanj mlinskih kola
male lađe misli odnosila voda
(odavde do mora za njih rijeka je uvijek plovna)
zrake djedovih zjena padale su na čelo unuka
čuperci sunca na valove – čudan sliv pretakanja
kasnije kada je unuk izrastao u slikara
valovi i sunce bljeskali su na njegovim platnima
građu za ovu pjesmu kazivala moja majka
s ljubavlju pjesnika zapisala ova ruka
MLINAROV SIN
prid skulpturama jakova brdara
sinoć su opet mesari u vodu criva bacali
i drobove krava
a voda ko voda svašta nanese
pa nanos blokira mlinsko kolo
ujutro mlinarov sin ulazi u vodu
vrbovo granje s kašika mlinskih sklanja
klupka criva suče
kroz prste pobožno provlači klizavu pređu
a criva dugačka dugačka
od starih grka do grkljana
prolaze kroz njegove ruke
i pazi iz ruku izlaze neki novi likovi
neki novi oblici iz utrobe
ispod mlina mlinarov sin traži
konjske gnjate pa ih mesom omata
pod njih kopito stavlja
i tek kad se konj prid mlinom oglasi
mlinarov sin iz vode izlazi
vriće žita s njega skida
potom ga dugo po sapima tapše
i rukom pipa
kada u mlin mlade cure navrate
mlinarov sin na njih oko baca
u glinu zavlači ruke
i akt stvara
stojim na obali
kroz zjene rijeka
sanjivo teče
važne misli odnosi
voda
a mogle su ukrasit pjesmu
život osvijetlit
osvjetlat obraz
sve teče sve se mijenja
kaže filozof / panta rhei
brzaci rijeke / života
stružu obale klisure
sutjeska sužava prolaze
stiska
iza tjesnaca
kao sunce iza kiše
bljesne ravnica
ravnica u svom vidokrugu ravna
ima vremena za sve
sve mirom umiri
nikud ne žuri
to ne znači da vode njene stoje
i da se ne kreću
gledaj dokle su mene / tebe donijele
i kud nas nose
PRVI VELIKI ULOV
bio je dječak
bosonog gazio često
bistru i hladnu vodu
zavičajnu rijeku
poznavao je kao kućni akvarij
znao gdje se ribe skrivaju
i kako ih uloviti
jedna velika pastrmka/pastrva
u saću njegovog sjećanja
i sad praćaka
ispod žila vrba
motkom natjerana
pojurila je plićakom
opruga skočnog zgloba
bacila ga u vodu
jurio je za ribom
lovio je rukama
no ona se vješto izvlačila klizila
borba u parteru bila je
žilava neizvjesna
tek kad su je za škrge
prsti dječji zgrabili
bio je kraj borbe
kasnije kad je čitao Hemingwaya
shvatio je do koje visine
dobacuje podvig Starca
u njegovoj pobjedi
pobijedio je čovjek
pobijedio je i dječak
RIJEKA U VENAMA
drugarima iz djetinjstva
sturba /stud+ba/ studena voda
djetinjstvo naše zapljuskuje
venama žubori teče
na nju s jedne strane motre
vrbe i livade
s druge je prati vijugava crta puta
što zasijeca padine brda
istežući vratove iz dječjih godina
naginjali smo se nad vodu
u njeno ogledalo utiskivali svoj lik
voda je bila tiha i duboka
u njoj su plivala jata riba
plašio ih je šum naših koraka
i sjenke naše
bježale su od nas u skrovišta
rijeka je bila suza iz kamena
saginjali smo se pili i srkali
s našim odrastanjem rijeka se smanjivala
kao i jata riba
danas je rijeka otekla od sebe
nit sjenke naše nad rijekom
nit (jata) riba u rijeci
kao nekada u vodu
mi smo sada zagazili u godine
u našim sjećanjima
ribe se još uvijek praćakaju
dah bistre i pitke rijeke
u naš uzdah utječe
26.3.2012.
SA MOJE RIJEKE
sa moje rijeke
otekle ruke
u bijele daleke vode
uz moju rijeku
na mom kamenom polju
vjetar se talasa njiva
poželio
na mojoj rijeci
četiri mlina
sa četiri kola
žito preživaju
vrtilo se
mlinsko kolo
vrtoglavo
tvrdoglavo
vrtilo se
i stalo
možda malo
posustalo
možda malo
ali stalo
sa moje rijeke
san moje rijeke
razli se na sve strane
i osta rijeka
bez sna
bez vatre
bez sebe
a voda još teče
VODENI KRUGOVI PJESME
i
tako
teku rijeke
(tvoje i moje rijeke)
teku i pritoke
(moje i tvoje pritoke)
donose i pronose svoje vode
nekada tihe i bistre
nekada mutne i plahe
u trku pokupe oblake gorske
bijes i buku
pa huče nemirne u nama
u venama
(iz njih još bije drhtaj lanjske zime
i razlijeva se tuga jeseni)
rijeka znam hoće da bude
rijeka/pjesma
uvijek pitka uvijek čista
lirika
(od jeke ili od muke poludi
pukne)
pritoke u nju neumorno istaču
svoje tankove
mute vode koje su i same
u hrđavim haljama
šumoru njenom dodaju
tamnu gamu
kao posebna pritoka
proza života
nesebična i izdašna kakva jest
utječe u vode moje rijeke
u vodene krugove
kao godine u godove
utiskuje riječ po riječ
priču po priču
u poetskom zanosu
(u formi stiha/pjesme)
sve se to s vodom prožima
žagori teče
16. 2. 2011.
ZNATIŽELJA I SUMNJA
u plićaku usahnule rijeke
bager premješta pijesak
nagoni vodu na rukavac
radnici kao glumci / statisti
igraju svoje uloge
na obali se okupljaju radoznali
građani
(ništa bez njih ne može)
znatiželja ispituje šta se to radi
hoće li se konačno korito rijeke
urediti
zna li neko šta je planom predviđeno
priča se da su u projektu zacrtana
dva mala bazena
u njih će slapovima padati voda
neki opet govore da će na ovom mjestu
pješački most povezati obale
i na izvoru rijeke izvode se radovi
cijevi polažu za d(r)ugi vodovod
iz njega će u vidu prstena
oko velikog polja
poteći voda
a tada
tvrde ekolozi / ljubitelji rijeke
ni čamci dječji od papira
neće moći
plićacima ljeta plutati / ploviti
za to unaprijed optužuju vlast
umjesto vodostaja rijeke
rastu vode znatiželje i sumnje
upitnici nestrpljivo čekaju odgovore
20. 9. 2011.
NOVE ATLANTIDE
s tjemena naše planete
stižu slike koje
znanstvenike uznemiruju
i svijet plaše
pucaju šavovi
ogromne litice leda
odlamaju se i stropoštavaju
uz prasak nebeski
i pljusak
morem plutaju sante goleme
u bijelim odijelima
brodari / medvjedi polarni
poziraju
o kako im se ljulja pod nogama
iz dana u dan na sjeveru
(i jugu)
leda je manje
u crnim prognozama
vodostaj raste
i prijeti potopom
hoće li opet
nakon milenijskih odmaka
arheolozi i pustolovi tragati
za izgubljenim Atlantidama
hoće li i njihove znanstvene teze
stajati na klimavim nogama
od kojih li će krhotina
naše civilizacije
sklapati sličice mozaika
vršiti rekonstrukciju
ili će i do njih
doprijeti samo legende i mitovi
priče bez pokrića
PUKLA PA POTEKLA
pukla riječ
pukla priča
pukla jeka
pukla žica
pukla veza
pukla puška
pukla kost
pukla bruka
pukla duša
pukla glava
pukla pamet
pukla zemlja
pukla stijena ajvaz-dedina
pukla atmosfera
pukla santa s arktika
pukla pa potekla
pukla voda do grla
KO JE OVDJE POBJEDNIK
u Hutovu blatu
božijem daru ljepote
bajkovitom staništu ptica
akvarelu iz mašte
održano je svjetsko prvenstvo
u sportskom ribolovu
(ljeta gospodnjeg 2007)
prvi put u ulozi domaćina / organizatora
našla se naša zemlja
prema pravilima svjetske organizacije
pripremljen je teren
omeđen rajon za svakog ribiča
učinjeno sve da bude bistro
i da se ekipe osjećaju
kao na svojoj vodi
po ocjenama stručnjaka
prvenstvo je bilo vrlo uspješno
beha ekipa plasirala se visoko
zauzela četvrto mjesto
jedna od medalja
izmakla joj je za dlaku
kako se to dogodilo
objašnjava jedan takmičar
šarana petokilaša
vukao sam na udici
i kad sam pomislio evo dobra ulova
i bodova
na samom obruču meredova
otkinu se i pobježe
pred TV kamerama
pobjedničkim ekipama
uručene su medalje
ko je ovdje istinski pobjednik
ko treba da slavi
vrtjela se vrpca u meni
kao odgovor trijumf svoj
pisao je po vodi
šaran petokilaš
ODSJAJI ISPOD MLINA
vatroslavu kulišu
u usta mlinskih kamenova padala su zrna žita
pod mlinom u sudaru s kašikama pjenušala voda
iz zimskih povoja/jaja (pro)kljuvalo pile proljeća
u mlinarovom mlinu lila se pjesma i rakija
stari mlinar mladina dobio prvog unuka
kroz mlinske žglibe voda se bijesno obarala rušila
vrtoglavo vrteći četiri mlinska kamena
djetinji plač se gubio u omahama
rijeka u trku plela crijeva valova
šum je punio uši i čaše uz tutanj mlinskih kola
male lađe misli odnosila voda
(odavde do mora za njih rijeka je uvijek plovna)
zrake djedovih zjena padale su na čelo unuka
čuperci sunca na valove – čudan sliv pretakanja
kasnije kada je unuk izrastao u slikara
valovi i sunce bljeskali su na njegovim platnima
građu za ovu pjesmu kazivala moja majka
s ljubavlju pjesnika zapisala ova ruka
MLINAROV SIN
prid skulpturama jakova brdara
sinoć su opet mesari u vodu criva bacali
i drobove krava
a voda ko voda svašta nanese
pa nanos blokira mlinsko kolo
ujutro mlinarov sin ulazi u vodu
vrbovo granje s kašika mlinskih sklanja
klupka criva suče
kroz prste pobožno provlači klizavu pređu
a criva dugačka dugačka
od starih grka do grkljana
prolaze kroz njegove ruke
i pazi iz ruku izlaze neki novi likovi
neki novi oblici iz utrobe
ispod mlina mlinarov sin traži
konjske gnjate pa ih mesom omata
pod njih kopito stavlja
i tek kad se konj prid mlinom oglasi
mlinarov sin iz vode izlazi
vriće žita s njega skida
potom ga dugo po sapima tapše
i rukom pipa
kada u mlin mlade cure navrate
mlinarov sin na njih oko baca
u glinu zavlači ruke
i akt stvara