ČUDESNI SVOD
1.
godina 1557
svejedno je li to bio sinan hajrudin ili neko treći
znam što je neimar imao na umu
mjesec mijenama oteti a potom njegov luk
u lik mosta ugraditi s obalskim liticama sliti
vilinsku ćud rijeke dugom opasati
kroz njeno oko nek teče na ponos tvorca i carstva
i još jednu želju neimar nije želio skriti
da svod njegov bude divan elegantan čudesan
svoj naum u svemu pretoči u djelo
devet godina nakon kada se skidala skela
neimar je smirivao nemir danonoćno bdio
samo jednu misao imao na umu
ako se svod sruši ni život nema smisla
2.
godina 1992
svod nije pao zub kamene ograde
izbila granata rana krvari kapa
neretva struže duboko ponad duh lebdi i prijeti
prokletstvom stup istine se uzdiže uspravlja
vandale je vazda stizala ruka graditelja
3.
godina 1993
deveti je dan studenog studeno oko mene i u meni
zemlja je s neba svela sve kiše
dala jeseni da se useli
venama pameti mrak se razlio luk mjeseca potopio
i on se onako lijep i vitak u svom pasu slomio
ljupci ljepote su ga ispred rialta stavljali
mleci i venedik – eh – mi i naši otrovi
studen tog studenog i sada cvokoće u meni
SPOMENIK UMIRE KAO I ČOVJEK
u tvoju smrt neko je unio svoje prste
kao što su u rođenje bili utkani prsti tvorca
misli i umijeće neko je skovao trenutke
da noć s tobom razbije i da tako glasno
označi kraj tvog znakovitog puta
bio je policijski sat i ne znam jesu li zvijezde
sijale ili padale s nebeskih visina
strašan je pad morao biti kad je džinovska ruka
od postolja otrgla i u vis bacila brončano tijelo
pa kad je cimnuto težom na tvrdo tlo palo
i raspuklo ostalo pod platnom noći do svanuća
pokušavam dugo dozvati zvuk tog trenutka
eksplozija cik legure tresak i šta sve između nije bilo
u kakvom omjeru i smjeru tu smjesu zvuka smjestiti
u uho u eho u pamćenje breza i topola
uzalud odmiče vrijeme iako streme da budu vječni
spomenici umiru kao i ljudi u ratu ginu ludo
trusi se ozračje pameti trsi usud tla
na kojem se ukleta slika bilježi i slovi
što sagrade preci to sruše potomci
livno august (inčić) 92
MOLITVA DO NEBA NIJE DOPRLA
pred srušenom džamijom (ćurčinicom)
duša dobrotvora rajske je bašče davno nastanila
užitak bi joj se pomutio kad bi uzvišena saznala
šta je zora jakim raspuknućem otkrila
s visine se prosuo stas i ljepota minareta
puko đerdan bisera sasula ogrlica
plam kandilja s glasom mujezina utrno
prašina prekrila stoljeća pala zadužbina
od lijepog brušenog kamena nasta lomna gomila
široka zjapa u oku duboka u duši rana
gavran je u preletu graknuo stresla se grana topole
barbari i šejtani pijani pod ruku kolo vode
sad je posve jasno molitva do neba nije doprla
da je uslišena jamačno ova noć se ne bi dogodila
(1994)
SRUŠENA KUĆA
prasak prolomi noć
zora pokaže muk
i muku
KUĆA U PLAMENU
noć plamsa
jutro patrljkom dimnjaka
bode nebo
ZANOS PALIKUĆA
noć urami plamen
to je ta igra svjetla i mraka
družica slikara zanos palikuća
kugla plamena prsne ko razbijen val
pokulja hulja zublja zaliže obale noći
zapljusne nebo ugasi zvijezde
pa se s visine sruši na kućni prag
tu zdušno gori glavinja gasne
na kraju ostane garav zid
i nebo
HEMINGVEJ VARIJACIJE
poslije svake srušene zgrade grad je manji
iza svake spaljene kuće mrak je veći
zemlja se ljudskim tijelom hrani
i šta reći kome reći
šapnem španija zmije fašizma oko mene gmižu
pisnem bosna a već me kao laokonta udavi stežu
evrope (ni)je manje erneste
hoće da me u nju vode
a evropa mi je došla
evo dovde
GRADIT ĆU KUĆU
pred ovim pragom a praga nema
pas se slomio u svom glasu
u ovoj kući a kuće nema
očeva je ruka pitomila bure
na ovoj vatri a vatre nema
majka je grijala osmijehe i suze
pred ovim okom a oka nema
nož je grob kopo u krvavom vratu
i
ja dobro znam šta se sve zbilo
pod ovim rebrom na ovom raskuću
i
gromko kažem gradit ću novu
na ovoj vatri u ovom oku
gradit ću kuću
STURBA
sturba / stud+ba / studena voda
rijeka i selo dijele ime
tu sam rođen
to je moj zavičaj
to na žalost ne može potvrditi
moj rodni list
mimo volje moje i znanja
u njemu je upisano
susjedno selo vidoši
(mjesne zajednice ime)
s tog temeljnog akta
greška se prenosila
na sva druga akta
istina ja sam svugdje pisao sturba
sturba u molbama
sturba u žalbama
sturba u zahtjevima
sturba u izjavama
sturba u biografskim podacima
sturba moje malenkosti
sturba svjetlosti
no sva moja pisanija
nije daleko dobacila
ni po čemu sturbu
svijetom nije pronijela
prodor u svijet sturba je doživjela
preko nedovršenog mesdžida
peticija s potpisima
daljih i bližih susjeda
izreče mu smrtnu presudu
otrov zmije sasu u ranu živu
rušenje je obavljeno javno
osmog dana mjeseca ramazana
hidžretske 1431*
o tome su bubali i zujali mediji
mrak je dobacio dalje od svjetlosti
-----------------
*18.8.2010.
TARIH
za novi život Ćurčinice
doživjela si bijes ludila i zla
u prah pala pa se iz praha podigla
nova u novom ruhu u novom životu
gaseći požar mržnje prosvijetlila je
iskra ljubavi
na mrak svjetlo bacila kao plam kandilja
u životu novom sva od nura blistaš
alem tvoj – s neba ubran –
s visine sija
mnogo je bilo otpora dok si iznova rođena
povratak tvoj se objavljuje / glasa
glasom mujezina
u svijetu srećom ima neumornih neimara
za ljubav i milost Gospodara svjetova
vakifi / dobročinitelji čine dobra djela
na temeljima izdašne duše i srca
podižu hajrat-zdanja
jedan od njih izreče ovaj tarih
neka te od zla časa zaklone molitve uzvišene
neka ti drugi vijek bude duži od prvog
neka ti komšije / susjedi zauvijek imaju
čiste ruke čist obraz čistu savjest i čast
amin
21.6.2013.
SJAJ I SJENA
kroz oko duga s repom pijetla prođe
(ko to kalja boje u zrcalu muti)
u ljepoti cvijeta procvjetaju zjene
(ko to jesen doziva dan u oblak oblači)
plavetnilu neba biglišu bulbuli
(kom to gavran grakće u strašnoj oluji)
sjaj svjetluca blješti u svome obilju
(kog to sjena liska omča tmine steže)
vođe svijeta svijetu slatke riječi zbore
(koga to proždiru ponori i pomori)
igra od iskona plete se i titra
1.
godina 1557
svejedno je li to bio sinan hajrudin ili neko treći
znam što je neimar imao na umu
mjesec mijenama oteti a potom njegov luk
u lik mosta ugraditi s obalskim liticama sliti
vilinsku ćud rijeke dugom opasati
kroz njeno oko nek teče na ponos tvorca i carstva
i još jednu želju neimar nije želio skriti
da svod njegov bude divan elegantan čudesan
svoj naum u svemu pretoči u djelo
devet godina nakon kada se skidala skela
neimar je smirivao nemir danonoćno bdio
samo jednu misao imao na umu
ako se svod sruši ni život nema smisla
2.
godina 1992
svod nije pao zub kamene ograde
izbila granata rana krvari kapa
neretva struže duboko ponad duh lebdi i prijeti
prokletstvom stup istine se uzdiže uspravlja
vandale je vazda stizala ruka graditelja
3.
godina 1993
deveti je dan studenog studeno oko mene i u meni
zemlja je s neba svela sve kiše
dala jeseni da se useli
venama pameti mrak se razlio luk mjeseca potopio
i on se onako lijep i vitak u svom pasu slomio
ljupci ljepote su ga ispred rialta stavljali
mleci i venedik – eh – mi i naši otrovi
studen tog studenog i sada cvokoće u meni
SPOMENIK UMIRE KAO I ČOVJEK
u tvoju smrt neko je unio svoje prste
kao što su u rođenje bili utkani prsti tvorca
misli i umijeće neko je skovao trenutke
da noć s tobom razbije i da tako glasno
označi kraj tvog znakovitog puta
bio je policijski sat i ne znam jesu li zvijezde
sijale ili padale s nebeskih visina
strašan je pad morao biti kad je džinovska ruka
od postolja otrgla i u vis bacila brončano tijelo
pa kad je cimnuto težom na tvrdo tlo palo
i raspuklo ostalo pod platnom noći do svanuća
pokušavam dugo dozvati zvuk tog trenutka
eksplozija cik legure tresak i šta sve između nije bilo
u kakvom omjeru i smjeru tu smjesu zvuka smjestiti
u uho u eho u pamćenje breza i topola
uzalud odmiče vrijeme iako streme da budu vječni
spomenici umiru kao i ljudi u ratu ginu ludo
trusi se ozračje pameti trsi usud tla
na kojem se ukleta slika bilježi i slovi
što sagrade preci to sruše potomci
livno august (inčić) 92
MOLITVA DO NEBA NIJE DOPRLA
pred srušenom džamijom (ćurčinicom)
duša dobrotvora rajske je bašče davno nastanila
užitak bi joj se pomutio kad bi uzvišena saznala
šta je zora jakim raspuknućem otkrila
s visine se prosuo stas i ljepota minareta
puko đerdan bisera sasula ogrlica
plam kandilja s glasom mujezina utrno
prašina prekrila stoljeća pala zadužbina
od lijepog brušenog kamena nasta lomna gomila
široka zjapa u oku duboka u duši rana
gavran je u preletu graknuo stresla se grana topole
barbari i šejtani pijani pod ruku kolo vode
sad je posve jasno molitva do neba nije doprla
da je uslišena jamačno ova noć se ne bi dogodila
(1994)
SRUŠENA KUĆA
prasak prolomi noć
zora pokaže muk
i muku
KUĆA U PLAMENU
noć plamsa
jutro patrljkom dimnjaka
bode nebo
ZANOS PALIKUĆA
noć urami plamen
to je ta igra svjetla i mraka
družica slikara zanos palikuća
kugla plamena prsne ko razbijen val
pokulja hulja zublja zaliže obale noći
zapljusne nebo ugasi zvijezde
pa se s visine sruši na kućni prag
tu zdušno gori glavinja gasne
na kraju ostane garav zid
i nebo
HEMINGVEJ VARIJACIJE
poslije svake srušene zgrade grad je manji
iza svake spaljene kuće mrak je veći
zemlja se ljudskim tijelom hrani
i šta reći kome reći
šapnem španija zmije fašizma oko mene gmižu
pisnem bosna a već me kao laokonta udavi stežu
evrope (ni)je manje erneste
hoće da me u nju vode
a evropa mi je došla
evo dovde
GRADIT ĆU KUĆU
pred ovim pragom a praga nema
pas se slomio u svom glasu
u ovoj kući a kuće nema
očeva je ruka pitomila bure
na ovoj vatri a vatre nema
majka je grijala osmijehe i suze
pred ovim okom a oka nema
nož je grob kopo u krvavom vratu
i
ja dobro znam šta se sve zbilo
pod ovim rebrom na ovom raskuću
i
gromko kažem gradit ću novu
na ovoj vatri u ovom oku
gradit ću kuću
STURBA
sturba / stud+ba / studena voda
rijeka i selo dijele ime
tu sam rođen
to je moj zavičaj
to na žalost ne može potvrditi
moj rodni list
mimo volje moje i znanja
u njemu je upisano
susjedno selo vidoši
(mjesne zajednice ime)
s tog temeljnog akta
greška se prenosila
na sva druga akta
istina ja sam svugdje pisao sturba
sturba u molbama
sturba u žalbama
sturba u zahtjevima
sturba u izjavama
sturba u biografskim podacima
sturba moje malenkosti
sturba svjetlosti
no sva moja pisanija
nije daleko dobacila
ni po čemu sturbu
svijetom nije pronijela
prodor u svijet sturba je doživjela
preko nedovršenog mesdžida
peticija s potpisima
daljih i bližih susjeda
izreče mu smrtnu presudu
otrov zmije sasu u ranu živu
rušenje je obavljeno javno
osmog dana mjeseca ramazana
hidžretske 1431*
o tome su bubali i zujali mediji
mrak je dobacio dalje od svjetlosti
-----------------
*18.8.2010.
TARIH
za novi život Ćurčinice
doživjela si bijes ludila i zla
u prah pala pa se iz praha podigla
nova u novom ruhu u novom životu
gaseći požar mržnje prosvijetlila je
iskra ljubavi
na mrak svjetlo bacila kao plam kandilja
u životu novom sva od nura blistaš
alem tvoj – s neba ubran –
s visine sija
mnogo je bilo otpora dok si iznova rođena
povratak tvoj se objavljuje / glasa
glasom mujezina
u svijetu srećom ima neumornih neimara
za ljubav i milost Gospodara svjetova
vakifi / dobročinitelji čine dobra djela
na temeljima izdašne duše i srca
podižu hajrat-zdanja
jedan od njih izreče ovaj tarih
neka te od zla časa zaklone molitve uzvišene
neka ti drugi vijek bude duži od prvog
neka ti komšije / susjedi zauvijek imaju
čiste ruke čist obraz čistu savjest i čast
amin
21.6.2013.
SJAJ I SJENA
kroz oko duga s repom pijetla prođe
(ko to kalja boje u zrcalu muti)
u ljepoti cvijeta procvjetaju zjene
(ko to jesen doziva dan u oblak oblači)
plavetnilu neba biglišu bulbuli
(kom to gavran grakće u strašnoj oluji)
sjaj svjetluca blješti u svome obilju
(kog to sjena liska omča tmine steže)
vođe svijeta svijetu slatke riječi zbore
(koga to proždiru ponori i pomori)
igra od iskona plete se i titra