Rapko Orman rođen je 18. 3. 1945. godine u Sturbi kod Livna. Završio je Višu pedagošku školu u Banjaluci, grupa srpskohrvatski
jezik i istorija. Radio u Narodnom univerzitetu - u Centru za obrazovanje i kulturu u Livnu. U ljeto 1993. otjeran s posla.
Početkom školske 2001/2002. primljen u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ – područno odjeljenje u Lištanima, gdje ostaje sve do odlaska u
mirovinu (18. 3. 2010). Živi u Livnu.
Poeziju je počeo pisati u osnovnoj i srednjoj školi, ali se ozbiljnije posvetio pisanju u drugoj polovici sedamdesetih godina radeći na svojoj prvoj zbirci Jadi NE Vujadine ( objavljena 1982). Iza nje slijedi zbirka Od vidika do povika (objavljena 1985). Nakon toga nastaje duža pauza. Treća zbirka Žig žive rane pojavit će se 1996., a za njom slijede: Svlak gole kože (1999), Glas obojen slikom (2000), Sitni sati nesanice (2001), Album vidnih polja (2004), Dobro nema veze (2009), Pjesmovita proza života (2011), Dah za uzdah (2013). Godine 1999. objavio je i monografiju livanjskih potkupolnih džamija pod naslovom Blago pod kupolom. Kod izdavača mu se nalazi knjiga Samo da svane. Riječ je o izabranim pjesmama (iz svih navedenih zbirki).
Rapko Orman objavljivao je u relativno brojnim listovima i časopisima (Putevi, Behar, Most, Preporod, Diwan, Kabes, Glas, Livanjski vidici, Prosvjetni list, Oslobođenje, Svjetlo riječi, Odjek, Cvitak, Motrišta… U vrijeme Kebine uredničke epohe bio je član redakcije časopisa Most. Član je i Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Za poeziju nagrađivan. O njegovoj poeziji pisali su: Alija Kebo, Stipo Manđeralo, Anđelka Karaula, Svetozar Bulović, Zorica Turjačanin, Ismet Smajlović, Mustafa Smajlović, Ljubica Ostojić, Slavko Gotovac, Kemal Coco, Atif Kujundžić, Pero Mioč, Avdo Omerović, Sabina Konkić, Kristijan Mandić, Isnam Taljić, Mirzet Hamzić, Ivo Mijo Andrić, Alija Pirić, Žarko Đurović, Fabijan Lovrić…
Rapko Orman aktivno je sudjelovao na oblikovanju kulturnog života grada Livna, posebice tokom osamdesetih godina. U vrijeme njegovih djelatnosti spadalo je, pored ostalog, i organiziranje Livanjskog kulturnog mozaika. Mnogi i sada kažu da je to bilo zlatno doba kulture u Livnu.
Magistar kompozicije i dirigent Aldo Kezić, kao poetsku podlogu za svoj oratorij, uzeo je Ormanovu zbirku Jadi NE Vujadine. Rapkina poezija nadahnula je Kezića i za simfonijsku poemu Deber niz Teber, kao i za kompozicije Ambos, Vola Angele i druge.
jezik i istorija. Radio u Narodnom univerzitetu - u Centru za obrazovanje i kulturu u Livnu. U ljeto 1993. otjeran s posla.
Početkom školske 2001/2002. primljen u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ – područno odjeljenje u Lištanima, gdje ostaje sve do odlaska u
mirovinu (18. 3. 2010). Živi u Livnu.
Poeziju je počeo pisati u osnovnoj i srednjoj školi, ali se ozbiljnije posvetio pisanju u drugoj polovici sedamdesetih godina radeći na svojoj prvoj zbirci Jadi NE Vujadine ( objavljena 1982). Iza nje slijedi zbirka Od vidika do povika (objavljena 1985). Nakon toga nastaje duža pauza. Treća zbirka Žig žive rane pojavit će se 1996., a za njom slijede: Svlak gole kože (1999), Glas obojen slikom (2000), Sitni sati nesanice (2001), Album vidnih polja (2004), Dobro nema veze (2009), Pjesmovita proza života (2011), Dah za uzdah (2013). Godine 1999. objavio je i monografiju livanjskih potkupolnih džamija pod naslovom Blago pod kupolom. Kod izdavača mu se nalazi knjiga Samo da svane. Riječ je o izabranim pjesmama (iz svih navedenih zbirki).
Rapko Orman objavljivao je u relativno brojnim listovima i časopisima (Putevi, Behar, Most, Preporod, Diwan, Kabes, Glas, Livanjski vidici, Prosvjetni list, Oslobođenje, Svjetlo riječi, Odjek, Cvitak, Motrišta… U vrijeme Kebine uredničke epohe bio je član redakcije časopisa Most. Član je i Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Za poeziju nagrađivan. O njegovoj poeziji pisali su: Alija Kebo, Stipo Manđeralo, Anđelka Karaula, Svetozar Bulović, Zorica Turjačanin, Ismet Smajlović, Mustafa Smajlović, Ljubica Ostojić, Slavko Gotovac, Kemal Coco, Atif Kujundžić, Pero Mioč, Avdo Omerović, Sabina Konkić, Kristijan Mandić, Isnam Taljić, Mirzet Hamzić, Ivo Mijo Andrić, Alija Pirić, Žarko Đurović, Fabijan Lovrić…
Rapko Orman aktivno je sudjelovao na oblikovanju kulturnog života grada Livna, posebice tokom osamdesetih godina. U vrijeme njegovih djelatnosti spadalo je, pored ostalog, i organiziranje Livanjskog kulturnog mozaika. Mnogi i sada kažu da je to bilo zlatno doba kulture u Livnu.
Magistar kompozicije i dirigent Aldo Kezić, kao poetsku podlogu za svoj oratorij, uzeo je Ormanovu zbirku Jadi NE Vujadine. Rapkina poezija nadahnula je Kezića i za simfonijsku poemu Deber niz Teber, kao i za kompozicije Ambos, Vola Angele i druge.