PJESMA MOJA
usud je htio da pišem pjesme
otkucaje s njima ravna srce
ako pouzdano i ne znam šta hoću
znam šta neću i šta
ne volim
neću onako kako drugi hoće
obrasce ne volim
za razlike ne uzimam samo nijanse
tok moj moj romor
kažiprsta moga otisak
natovarene zbiljom života
s obje noge na zemlji
stoje moje pjesme
(koliko života u versu
toliko misli o životu)
proza u njima otvara
lirska vrata naracije
iza svakog slova mudrosti
glavom i bradom stoje sijede
iz strofa kao iz stripova
iskaču slike
mjera / uhoda ispotiha baci oko
izdaleka mjerka
teške metafore rime zvuk jak
igru riječi (i) saltomortale
ostavio sam na obalama mladosti
(rojevi varnica gasnu u sjećanju)
sa zavičajne rijeke
ponio (sam) kaplje bistre pitke
s rijeke potječe i koloplet
mašte sna i žubora
blaga i susretljiva
pjesma moja ima lik čovjeka
(odraz vidan – duše otisci čisti)
trenutke radosti odslikava
valere bola
i sve što se stere između
polja i polja polja i polja
ja pjesmu tako osjećam i nosim
takvu je hoću
pa eto svilena gajtana
eto satare
evo glava na panj
KOROV IZ MOJE BAŠČE
nekad to bješe
vrt ogledni iz botanike
lijehe i gredice ko lekcije
ko tijela iz geometrije
luk crveni i luk bijeli salate mrkva
peršin grah kupus krompiri tikve
ruka i pažnja
ni traga od travčice
ni klice od korova
danas je bašča
razbucana frizura
koprive čičak zova
pelin metvica šipurak glog
znane i neznane biljke
samonikle
i sve što ne mazi
oko ljudsko i ruka
pomični plot susjedne bašče
gricka je i smanjuje
na putu do nje često
računica je prepreka
kad odem naberem ljekovita bilja
(držim se uputa fitoterapeuta / vidara)
i vidam rane i godine
u časovima kad bol mine
pišem pjesme pune naracije
naracija me podsjeća na korov
iz moje bašče
plijeve je i čupaju
iz vrtova lirike
u mojim pjesmama ima
sigurno utočište
PERO I NJUH
na ulici ovoga ljeta
nakon nekoliko poratnih
sretnem inspektora službe sigurnosti /
državne bezbjednosti
u onoj bivšoj
on pozdravlja prvo pero Livna
ja budno oko najoštriji njuh
(pri takvu pozdravu
vazda smo se smijali)
iz kratka razgovora doznajem
da mu je dobro u velikom gradu
i da i dalje radi svoj posao
on zna (zašto je njuh)
da sam posao čekao godinama
šta sada radim
gdje sam na službi
i da još uvijek pišem pjesme
nakon susreta postavljam stvari
na svoje mjesto
u stvari vidim
kako nismo ni svjesni
da obojica Sizifa guramo
kotrljamo
on profesionalno i revno
nadzire razvaline države
ja
u duši nosim
krhke stabljike stihova
kupam u goloj vodi
(a)
u ovoj državi niko
ozbiljno ne drži do države
i
nikom nije do pjesme
KOLUTOVI I STIHOVI
kolutovi autentičnog
livanjskog sira
kotrljaju se u moje stihove
kriške šupljikave bljesnu
ko reklama s ekrana
i poput lisne rozete krasuljka
na pladanj pjesme slažu
sladokusci / degustatori /
gurmani / stiholjupci
izvolite izvolite
i odmah ću
da ne čekam da ne duljim
(znam da se to ovdje od mene
očekuje / traži)
na vidjelo ko na sofru iznijeti
glavne gradivne elemente
napasa se s kamena
dahom kraškim napaja
u mliječnu magmu svježu
iz vimena
vješte ruke majstora
unose ono u čemu se umijeće ogleda
krije dugo i čuva kao kućna tajna
iz tajne se izlegu nijanse
s aromom podneblja
prepoznatljiv / izvoran
u mjestu svom ugledan / važan
u bijelom svijetu poznat / slavan
pjesma čezne žudi
da se na njeg ugleda
10. 7. 2011.
NE GRIJEŠI DUŠE
ako se kao kritičar
kritički osvrneš na moje pjesme
bez ustezanja bez zadrške
podastri i reci
fali im ovo
suvišno im je ono
kao čovjek koji je svikao
primati sve udarce - blage i oštre
i cijelu skalu što dođe između
ja ću to stoički prihvatiti /
podnijeti
reci sve samo ne reci
da pjesme moje
životom ne odišu
(i)
da se s dušom ne rađaju
ne dišu
reci sve samo to ne
ne griješi duše
3. 2. 2012.
ZA SVOJU DUŠU
pišeš ovu pjesmu za svoju dušu
(može li duša bez pjesme
diše li pjesma bez duše)
i znaš - ona mora biti posebna
savršena iznad
kao svaki majstor
za djelo svog života biraš građu
pipaš je okom mjerkaš vagaš
vonj njen njuškaš
prstom dobuješ po njenom bubnju
osluškuješ zvukove
na kraju kažeš - aha to je to
nakon toga slijedi obrada
radovi ugrubo
tešeš kuckaš režeš
potom s naraslom nadom
polažeš temeljac svojih želja
podižeš lirsku konstrukciju
za djelo svog života
za svoju dušu
iz tebe (iz grudi iz glave)
mic po mic raste zdanje u visine
dobiva raskošne konture
(skela skriva lik od radoznala oka)
nakon mukotrpnog rada
radove privodiš kraju
preostaje izbor palete boja
glazura šminka
kad su radovi završeni
i kad se sklonila skela
zdanje je bljesnulo ko slika s ekrana
tada se iz grla oteo glas - aha to je to
kasnije kad su se emocije stišale slegle
i kad si vidio da djelo za svoju dušu
nije nadvisilo tvoja druga prethodna djela
iz slavine je procurila voda
nezadovoljstva razočarenja
no odjednom je u glavi
sinula spasonosna misao
nisu li sva tvoja djela
stvarana za svoju dušu
20.5.2011.
OGLAS
ljupke nježne stabljike riječi
uzgajam u svom vrtu
blagorodno sjeme
blagodaran plod
(čist humus čist zrak
čist izvor čist plam)
ne prodajem – cijene nema
za malo srca i malo duše
mijenjam
KRILA RIJEČI
blago ptici
uvijek leti na krilima
krilom tijelo ušuškava grije
pod njim se ptići legu
i kuca kuca malo srce
iako nježna krila su snažna
nose pticu u visine pod oblake
odatle iz svoje perspektive
ptica gleda tjeme svijeta
u letu vuče nevidljivo uže što je
za zemlju veže
i riječi kao ptice lete na krilima
ponekad su to krila laste
goluba labuda orla
ponekad hume feniksa pegaza zmaja
ponekad krila rajske ptice pjevice
ponekad duše meleka / anđela
i riječi kao ptice po zemlji skakuću
kljucaju
savijaju svuda gnijezda
s grane na granu lete
s brda na brdo
preko gora i mora
od jata jezičnog se odvoje
iz sintakse prospu
tako slobodne neukrotive
znaju prhnuti u plavo
u beskraj
uzalud ih pjesma traži
uzalud doziva
riječi se na to ne osvrću
ne glasaju
baš ih briga što je pjesma
na samom kraju u zadnjem stihu
ostala bez riječi
bez kraja
galeb Jonathan stremi u visine
27.7.2010.
RAĐANJE PJESME
iznenada sine ideja
iza oblaka proviri svilena zraka sunca
zažari pupoljak na grani proljeća
probuđena klikne ptica
kljuca u mozak za jezik povlači
u cik zore udara da najavi dan
napiši me kaže nerođena pjesma
računaj na mene
unesi me u računalo / kompjuter
memoriraj
pjevat ću ti zanosno s elektronskih stranica
ružu radosti otvoriti napunit dušu
kad me misli tvoje ozrače pjesniče
raznježim se okrupnjam
strune zlatne zatrepere u meni
(traže virtuoza)
s kose planinske zariču vileni jeleni riječi
(mame lovca)
zviždućem o jutru o nebu o raširenom
krilu o rađanju
o tebi
uostalom zar sve pjesme ne pjevaju
o svom tvorcu
od zametka do pjesme
rodna glava stihotvorca pridržava se
svih svojih stvaralačkih rituala
strpljiva čeka da klica nabubri nabuja
kroz sve faze inkubacije da
prođe pile/ptiče zrenja
(nekad je to dan mjesec godina)
vrijeme zrenja pokaže je li pjesma
pjesma koja se mora roditi
treba li joj skrojiti carevo
novo ruho
(ne ono nevidljivo iz bajke Andersena)
vid izoštriti i lik i
svijetu pokloniti
ako je svijet primi kao dar
koji se s ljubavlju daje i uzima
imala se pjesma rašta roditi
RADOST PISANJA*
u doba mog cvjetanja
draga Wislawa Szymborska
nisam zapazio tvoju poeziju
da jesam imao bih uzor
bila bi mi učiteljica
planula bi ljubav
sjedio bih u sigurnosti pod tvojim
lirskim širokim krošnjama
uživao i pisao
u sjeni
vođen tvojom rukom
propinjao bih se na prste
dohvaćao visoke grane pjesme
i s njih brao slatke plodove
radost pisanja
ili bih kao tvoja napisana srna
pio napisanu vodu
koja njezinu njuškicu
odrazi kao indigo
ali nisam te tada zapazio poeteso
iako si već bila dobacila
do izabranih pjesama
nisam
je li to sreća ili nesreća ne znam
ko zna kakva bi krila
ponijela cvrkute mog versa
ostao sam sam sa malo srca
i malo duše ogoljen
na bijelu danu
na brisanom prostoru
na suncu
bez sjene
ali radost pisanja Wislawa
nije ni mene zaobišla
govori mi to kao i tebi
svaka riječ
kad šuška po papiru
22.8.2010.
______________
* Naslov i stihovi u kurzivu preuzeti od Szymborske
DOBACI MEŠA
iznesi pjesme iz sebe
prenesi ih u drugo u treće lice
kaže glas u meni
tu će očvrsnuti
tu će se prije osamostaliti
neće biti toliko intimne
toliko lične tvoje
a
intime i tvojine
neće im opet nedostajati
poslušam glas u sebi
eksperimentiram
na lica iza sebe prenosim stihove
umjesto ja stoji ti
govori / piše on
šta je pjesnik time dobio
iznio je pjesme iz sebe
ali nije sebe iz pjesama
pa mu sve to opet
dođe na isto
Poslao je svoju riječ
u tuđim ustima
dobaci Meša
PJESNICI U MODNOJ KONFEKCIJI
jedanput usred ljeta
učesnici Šantićevih večeri poezije
posjetili su Modnu konfekciju u Mostaru
u ulozi ljubaznog domaćina
našla se dama V.Š.
modna kreatorica i direktorica
iz svoje dizajnerske / kreatorske
radionice
radnice su demonstrirale
unikatne modele
na haljinama u mom sjećanju
još cvjetaju diskretni vezeni cvjetovi
(modni krik onog vremena)
rađeni po narudžbi inozemnih
kupaca
no šta su ti cvjetovi
i šta su zanosni stihovi
u natjecanju s ljepotom
šarmantne domaćice
u knjizi utisaka romantici su
u svom stilu napisali
blago firmi koja ima takvu direktoricu
šarmom i ljepotom zadivi očara
pjesničke zaleprša duše
ljubitelje ljepote zaljubi
proljepša
potom slijede potpisi
a kako i ne bi
rijekom su od tada prohujale
vode i godine
ljepota se ne da
hoće da živi
da traje
23. 7. 2010.
KONJ NA EKRANU
at arapski frkće u prvom planu
u drugom šume valovi mora
talasaju
plićakom uz obalu
konj neobuzdan jezdi galopira
kaplje srebra pršte uokolo
grlo plemenito zapljuskuju
kvase
na ovaj prizor zirka sunce
u nijanse unosi niti zlatne
konj neobuzdan jezdi galopira
kroz grivu gizdavu struji zanosni vjetar
s pučine stihova Gustava Krkleca
dolazi mali gordi val
stapa se s vratom vilenog ata
i s njim srasta
sliku ovu gledam na ekranu
(svog kompjutora)
kad već dugo ne mogu živu
stih koji o njoj pišem
ne odiše skladom i ljepotom
ne spada u istu krvnu grupu s opisnom
pejsažnom pjesmom
i opisna je danas pod crnim
velom jadikovke
u svijetu ovom prljavom zagađenom
izgubila je čistu protutežu
zatvorila se u svoja minula vremena
u sebe
svjesna posve da ovo
za nju nije
14. 7. 2010.